Post by Suzana on Jul 25, 2015 12:39:51 GMT
Nešto ovih dana razmišljam koliko ja i moji vršnjaci ne znaju o onima koji su drugačiji od nas. Našim vršnjacima koji su invalidi, koji imaju umanjene sposobnosti, onim autističnim ili jednostavno djeci drugog imovinskog stanja i stanja u porodici. Kako malo se naš obrazovni sistem posvećuje tome i kako malo ljudi razgovaraju s nama o tome. A veoma ocekivano ljudi prema onom nepoznatom nisu uvije dobronakloni. Takva djeca veoma često budu žrtve nasilja. A to se moglo sprijeciti razgovorom tokom odijeljenskih časova, tokom nekih orijentacijskih programa i slično.
