Post by sm on Apr 10, 2015 22:48:47 GMT
Dok sam pohađao osnovnu školu susretao sam se često s jednom situacijom. U jednom od nižih odjeljenja bio je jedan dječak koji je bio siromašan. Njegov otac je radio za dnevnice, kad ih uopće i bude. On je bio miran i tih. Kao takav, bio je pogodan za zbijanje ružnih šala na njegov račun. Jednog dana, dok je trajao veliki odmor, primijetio sam jednu grupicu na ispred škole. Prisutni su pravili buku, tako da sam se odlučio da ih posjetim. U sredini grupe primijetio sam tog istog dječaka, a oko njega su bili njegovi "prijatelji" iz odjeljenja. Smijali su mu se i zbijali šale na njegov račun.
U tom trenutku nisam puno čekao. Podigao sam glas na njih i odgurnuo ih od dječaka. Osjećao sam se da mu je bila potrebna moja pomoć, pogotovo jer sam bio stariji nekoliko godina od njega. Dok sam njegove "prijatelje" udaljavao od tog mjesta i meni su počeli dobacivati mnoge ružne riječi. Također, više nikada nisam pored njih mogao proći bez da mi nešto ne kažu, onako usput. Ali ja se osjećam ponosnim što sam u toj situaciji reagovao na takav način.
Želim vas pitati: da li ste spremni rizikovati u ovakvim situacijama ili se bojite reagovati kada dođe do njih?
U tom trenutku nisam puno čekao. Podigao sam glas na njih i odgurnuo ih od dječaka. Osjećao sam se da mu je bila potrebna moja pomoć, pogotovo jer sam bio stariji nekoliko godina od njega. Dok sam njegove "prijatelje" udaljavao od tog mjesta i meni su počeli dobacivati mnoge ružne riječi. Također, više nikada nisam pored njih mogao proći bez da mi nešto ne kažu, onako usput. Ali ja se osjećam ponosnim što sam u toj situaciji reagovao na takav način.
Želim vas pitati: da li ste spremni rizikovati u ovakvim situacijama ili se bojite reagovati kada dođe do njih?
