Post by ljubica on Sept 8, 2014 12:09:55 GMT
Ljudi će vas poštovati onoliko koliko sami sebe poštujete.
Kada sam bila sedmi razred osnovne škole, bila sam nova u razredu. Znala sam jednu djevojku koja je sa mnom, spletom okolnosti, prešla iz iste škole. Sjedile smo zajedno u klupi. Drugi dan nastave, prepisivali smo neku pjesmu sa table. Momak ispred mene se okrenuo i rekao mi sljedeće:
- Daj 'vamo gumicu!
- Molim? – bila sam zbunjena i tonom i načinom na koji mi se obratio.
- Daj 'vamo gumicu! – insistirao je
- Zamoli me, pa ću ti dati. – rekla sam (Nisam škrtica, ali lijepa riječ zaista otvara gvozdena vrata.)
- Ja nikog ne molim! – odgovorio je grubo
- Pa mislim da je vrijeme da naučiš. – rekla sam što sam smirenije mogla
- Vidjet ćeš ti šta će ti bit' kad se završi čas. – prosiktao je
Moj prvi instinkt je bio da ustanem i pobjegnem, ali sam znala da se i sutra moram vratiti u istu školu, isti razred i istu klupu. Moj drugi instinkt je bio da se požalim nastavnici, ali sam shvatila da je on vjerovatno sa svima takav i da me nastavnica ne bi mogla zaštititi. Zato sam odlučila da se smirim, i da budem sprema da se branim ako me pokuša napasti.
I da, poslije časa je prišao mome stolu, povukao me za kosu i počeo da vuče jako, govoreći: „Kome ti ne daš gumicu? Znaš li ti ko sam ja?“. Oči su mi se napunile suzama. Ne zato što me boljelo povlačenje kose, nego zato što su svi mirno stajali i gledali kako me napada. No, kako nikada nisam bila neko ko dozvoljava da ga drugi gaze, ma koliko fizički bili superiorniji, zgrabila sam običnu olovku, zamahnula i zabila mu je u stomak. Istog trena me pustio i rekao: „Jao pa ubola si me! To boli!“ Odgovorila sam: „I ti si mene počupao. I to boli, pa sad vidi kako je meni.“ Nakon ovoga, nikada više nisam imala problem sa tim momkom. I to nije sve, izabrana sam za predsjednika razreda. I pogodite šta? Naš razred više nikada nije imao problem sa ovim momkom.
Ne opravdavam nasilje, ali ponekad trebamo odbraniti sebe. Ponekad nasilnici odustanu tek kada vide da ih se ne bojimo. Razgovor jeste dobar, ali šta ako nemate priliku da progovorite?
Kada sam bila sedmi razred osnovne škole, bila sam nova u razredu. Znala sam jednu djevojku koja je sa mnom, spletom okolnosti, prešla iz iste škole. Sjedile smo zajedno u klupi. Drugi dan nastave, prepisivali smo neku pjesmu sa table. Momak ispred mene se okrenuo i rekao mi sljedeće:
- Daj 'vamo gumicu!
- Molim? – bila sam zbunjena i tonom i načinom na koji mi se obratio.
- Daj 'vamo gumicu! – insistirao je
- Zamoli me, pa ću ti dati. – rekla sam (Nisam škrtica, ali lijepa riječ zaista otvara gvozdena vrata.)
- Ja nikog ne molim! – odgovorio je grubo
- Pa mislim da je vrijeme da naučiš. – rekla sam što sam smirenije mogla
- Vidjet ćeš ti šta će ti bit' kad se završi čas. – prosiktao je
Moj prvi instinkt je bio da ustanem i pobjegnem, ali sam znala da se i sutra moram vratiti u istu školu, isti razred i istu klupu. Moj drugi instinkt je bio da se požalim nastavnici, ali sam shvatila da je on vjerovatno sa svima takav i da me nastavnica ne bi mogla zaštititi. Zato sam odlučila da se smirim, i da budem sprema da se branim ako me pokuša napasti.
I da, poslije časa je prišao mome stolu, povukao me za kosu i počeo da vuče jako, govoreći: „Kome ti ne daš gumicu? Znaš li ti ko sam ja?“. Oči su mi se napunile suzama. Ne zato što me boljelo povlačenje kose, nego zato što su svi mirno stajali i gledali kako me napada. No, kako nikada nisam bila neko ko dozvoljava da ga drugi gaze, ma koliko fizički bili superiorniji, zgrabila sam običnu olovku, zamahnula i zabila mu je u stomak. Istog trena me pustio i rekao: „Jao pa ubola si me! To boli!“ Odgovorila sam: „I ti si mene počupao. I to boli, pa sad vidi kako je meni.“ Nakon ovoga, nikada više nisam imala problem sa tim momkom. I to nije sve, izabrana sam za predsjednika razreda. I pogodite šta? Naš razred više nikada nije imao problem sa ovim momkom.
Ne opravdavam nasilje, ali ponekad trebamo odbraniti sebe. Ponekad nasilnici odustanu tek kada vide da ih se ne bojimo. Razgovor jeste dobar, ali šta ako nemate priliku da progovorite?
